Gore, na oblacima, stotine pahuljica sprema se za let. To je velika stvar u svijetu pahulja! Napokon, vrijeme je! Puno snježnih pahulja skočilo je s oblaka.

​

Vrte se, preokreću, luduju, i ludo se zabavljaju. Smiju se i hihoću. Brzo padaju. Odjednom, nešto sivo prekrije sve oko njih. Zaprlja im lijepe haljinice. Napokon su stigle do tla. Kada su se pogledale, zaplakale su. Toliko su se trudile oko haljinica, a sada su prljave! Jako su tužne.

​

Djeca dotrče iz kuća do pahulja. Vide da su tužne i prljave. Pahuljice im ispričaju što im se dogodilo, a djeca ih tješe. Obećala su im da će planetu održavati čistom. Pahuljice su bile sretne. Pozdravile su se s djecom, i polako, sasvim polako, otopile.

​

Hana Obradović

U jednoj hladnoj noći kada je vjetar njihao grane, pahuljice su odlučile krenuti na put prema Zemlji.      

Bilo im je jako teško letjeti zbog vjetra. Odjednom, naišle su na smog. Njihove mekane i bijele haljinice su se zaprljale. Bile su sve prljavije i prljavije. Kada su se polako počele spuštati, pahuljicama su krenule suze na oči. Mislile su da se nitko neće igrati s njima, da neće raditi snjegovića ili se grudati.

Kada je došlo jutro, djeca su istrčala iz kuća i počela se igrati pahuljicama. Pahuljice su se razveselile jer su shvatile da čak iako su im haljinice prljave ne znači da se drugi neće igrati s njima. Tako su se djeca igrala, a pahuljice su ih nagradile velikim osmijehom.

​

Mia Klasan

Jednog hladnog zimskog dana mnoštvo pahulja spremalo se za svoj prvi let. Bilo je tu malih, velikih, debelih, tankih... bilo ih je raznih oblika i veličina. Počele su se oblačiti u svoje lepršave, bijele haljinice.

​

Poredale su se, skočile i počele letjeti prema Zemlji. Plesale su, letjele, lepršale. ali odjednom, kada su došle blizu Zemlje, ugledale su smog. Pahuljice više ništa nisu vidjele. Kada su izašle iz smoga, vidjele su kako su im haljinice smeđe i prljave. Bile su jako tužne i bojale su se kako se nitko neće htjeti grudati s njima niti od njih praviti snjegovića. Toliko su se zabrinule da su se poželjele vratiti na oblake i više se nikad ne spustiti dolje na Zemlju.

​

Kada su se napokon spustile na Zemlju, željele su pobjeći koliko ih je bilo sram. Puno je djece u tom trenutku izašlo van u park kako bi se igrali sa snijegom, bez obzira na to što snijeg nije bio sasvim bijel. Pahuljice su ih samo promatrale i čekale da odu natrag svojim kućama, ali naprotiv, djeca su se počela grudati, sanjkati, praviti snjegoviće, a pahuljice su se zabavile i bile zadovoljne svojim posjetom Zemlji.

​

Eva Komerički Briševac

Došla je zima i zahladilo je. Pojavio se mraz na travi, klupama u parku i autima. Inje je na drveću, a gore, na oblacima, pahuljice se pripremaju za prvi skok, za prvi let u svom životu. Sve su odjenule svoje najljepše bijele haljinice i čekaju taj važan trenutak. I evo ga! Jedan, dva, tri, i skok!

​

Sve su pahuljice istovremeno skočile s oblaka. Plesale su u zraku, vrtjele se, zabavljale! A onda, gle! Nekakva prljava magla je ispod njih. To je smog! "Stani!" povikala je jedna pahuljica, ali bilo je prekasno. Jedna za drugom pahuljice su pale kroz smog. Kada su se spustile ispod smoga, više nisu plesale i više se nisu vrtjele. Samo su tužne gledale jedna drugu. Smog im je zaprljao njihove najljepše haljinice oko kojih su se tako dugo trudile. I tako su tužne i zaprljane pale na zemlju.

​

Djeca, koja su iz svojih kuća gledala te elegantne i slatke pahulje istrčala su van. Kada su im pahuljice ispričale zašto su tužne i zaprljane, djeca su im obećala da će čuvati ovaj planet, planet Zemlju, i da više niti jedna jedina pahuljica neće biti zaprljana i tužna. Pahuljice, malo veselije nego prije, odluče da će se, iako su prljave, poigrati s djecom. Igrali su se i igrali. Navečer, djeca su morala kući, a pahuljice su se sasvim polako pretvorile u običnu lokvicu vode.

​

Sara Obradović