Što smo objavljivali i kako je naša Iskrica izgledala prije novog dizajna?
Službena stranica Osnovne škole Mladost
Knjižnica Osnovne škole Mladost
Hrvoje Ivančić u našoj školi!
U srijedu 6. listopada u našoj knjižnici održala se promocija knjige Djeca Konga autora Hrvoja Ivančića u sklopu Festivala knjige i književnosti Pazi, knjiga! Na promociji su sudjelovali učenici trećih razreda. Autor knjige nam je na humorističan način predočio svakodnevni život u Afričkoj državi DR Kongo. Pokazao nam je mnoštvo slika, videa i dijelova svoje slikovnice. Svojom knjigom pisac nam je dočarao mnoge zanimljivosti i činjenice iz te zemlje, od kojih se neke svode na hranu stanovnika Konga - omiljeno jelo su im jednostavni žganci s mlijekom, no i u prehranu plemena Pigmejaca koji su ugostili našeg pisca spadaju neobična jela kao što su prženi skakavci! U selu Kimbulu ima puno malih kuća, one bogatije su ciglene, a one siromašnije izrađene su od bananinog lišća! Tradicionalno pjevanje, ples i glazba tamo također uistinu nisu rijetkost! Ne možemo zaboraviti niti prirodu - brdašca, polja i prašume... Uz sve te razne teme, pa i mnoge druge, koje ćete saznati ako knjigu pročitate, Hrvoje je izmamio zadivljene uzdahe, začuđene i znatiželjne poglede, pa i tugu i ljutnju zbog slušanja o silnom siromaštvu i teškom radu koji se tamo zbiva. Mnogo djece nema prilike ići u školu, već su prisiljena na svakodnevni teški rad.
Ipak, na kraju je bilo i dosta osmijeha učenika zbog duhovitosti našeg pisca.
Djeca su dobila priliku pitati i razna pitanja koja su rezultirala zaista zanimljivim odgovorima. „Zašto, kako to i ajme meni“ bili su samo neki od početaka rečenica ovih učenika na odgovore koje su sa strpljenjem dobivali.
Sigurna sam da svi jedva čekaju novu knjigu Hrvoja Ivančića i možda još koju promociju knjige.
Ema Ivana Santini, 7. a
.jpg)
Intervju
Kad ste bili naših godina, jeste li imali omiljenog
pisca ili putopisca?
Sienkiewich mi je bio dobar. Jednostavno sam
obožavao roman Kroz pustinju i prašumu. Pa Jules
Verne... Tom Sawyer i Huckleberry Finn bili su mi
inspiracija kao likovi.
Kada ste odlučili biti putopisac?
Kad sam malo odrastao i kad sam mogao reći roditeljima da bih volio negdje daleko otići, a da me puste... onda sam krenuo putovati. Tad sam stvarno odlučio da želim putovati i pisati. To je bilo na fakultetu, početak fakulteta.
Zašto ste odlučili biti putopisac?
To je pitanje koje se i ja pitam. Mislim da želja za upoznavanjem različitosti i svijeta koji je drugačiji od našeg najviše potaknula.
Nabrojite još nekoliko država u kojima ste bili?
Bio sam u Indiji, Siriji i Egiptu...
Koje Vam se mjesto najviše svidjelo?
Uvijek mi je teško odgovoriti na to pitanje, ali grad koji mi se jako sviđa je Kampala, glavni grad Ugande. Tamo je gužva i sve je puno smoga, sve je zbrčkano, ali ima nešto čarobno tamo. Grad je na brežuljcima i puno je zelenila. Na ekvatoru je, pokraj jezera Viktorija. Tamo mi je jako ugodno i rado se vraćam.
Gdje ćete sljedeće putovati?
Vjerovali ili ne, upravo planiram putovanje za Etiopiju.
Koja Vam je bila prva putopisna knjiga?
Dunavski blues. To je putovanje mene i mog prijatelja Tita od Zagreba do Crnog mora. Tito je bio kapetan na gumenom čamcu kojim smo putovali dva mjeseca.
Koliko Vam dugo treba da napišete jednu knjigu?
Dugooo, ovu (Iza Mjesečevih planina) sam knjigu pisao tri godine, ali nisam pisao svaki dan. Malo napišem pa ostavim dva mjeseca da se „kiseli“ i onda kad se sjetim neke nove ideje opet počnem pisati. Treba nekad napraviti pauze.
Otkud ideja za slikovnicu Djeca Konga?
Prijatelji su mi to predložili. To mi je prva slikovnica koju sam radio. Moram reći da mi je stvarno bilo zanimljivo raditi na slikovnici. I bit će ih još!
Koje ste najčudnije jelo probali u Africi?
Prženi skakavci. Veliki, masni... šalim se, nije mi to bilo fino, ali to se jede kao čips.
Intervjuirale: Ana Gabrić Gregurić, Elena Katičič i Eva Puljić, 5. c
