Nešto o epu i piscu epa:

Prije točno 500 godina Marko Marulić objavio je knjigu Judita. Judita je najpoznatije djelo Marka Marulića. Marko Marulić napisao je Juditu 1501. godine, ali je prvi puta objavljena 1521. godine. Za vrijeme Marulićeva života Judita je još dva puta bila objavljena u samo 18 mjeseci. Judita je također prvi ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku. Judita je ubrzo prepoznata i u državama Europe te je ubrzo prevedena na druge jezike. Mjesto radnje je Asirija. Asirija je regija u sjevernoj Mezopotamiji u današnjem Iraku, Siriju i krajnjemu jugu Turske. Ep Judita prati pripovijesti o udovici Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju. Povijesne analize tumače da je u prenesenome značenju zapravo prikazana turska opsada Splita.

​

Povijesna pozadina:

Povijesni ep Judita prikazuje radnju koja se odvija u vrijeme uspona Asirske države i njenoga pada potkraj sedmoga stoljeća prije Krista. U to vrijeme nezadovoljni okrutnom vladavinom Asiraca vladari Medije i Babilona su se udružili i podigli ustanak protiv Asiraca. Početkom 612. g. prije Krista osvojili su asirsku prijestolnicu Ninivu. Premda je asirski kralj još neko kraće vrijeme vladao iz Harana novoga glavnoga grada Asirske države službeno Asirski carstvo je propalo. Ubrzo su Babilonci osnovali Novobabilonsko Carstvo. Kada je Nabopolasar inače rodom iz Kaldeje potisnuo Asirske snage sve do gornjeg toka Eufrata, Egipat se zabrinuo i bojao moguće konkurencije Novobabilonskoga Carstva te je kao posljedicu Egipat poslao Bojan pojačanja Asiriji 616. g. prije Krista. Istovremeno Medijci koji su se nalazili na području zapadnoga Irana se počinju širiti prema Anatoliji. Anatolija je pokrajina u unutrašnjosti poluotoka Male Azije. Anatolija je također brdovita unutrašnjost današnje Turske. Medijci sklapaju savez s Novobabilonskim Carstvom. Godine 610. prije Krista Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju Haran i potiskuju Asirce i Egipćane na područje Sirije. Odlučujuća bitka je bila bitka kod Karkemiša 605. g. prije Krista u kojoj s babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin nasljednik Nabukodonosor II. koji i donosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i biva okrunjen. Alegorijski (u prenesenome značenju) Marulić djelo smješta u vrijeme Hrvatsko-osmanskih ratova odnosno u vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata u kojem su se nakon silovitog napredovanja i nakon slamanja Bosanskog kraljevstva Osmanlije približile Splitu. Marulić vidjevši demoraliziranost (nevjeru u vojnu pobjedu) svojih sugrađana koji su se spremali za opsadu Splita, htio je na nekom primjeru velike pobjede nad osvajačem u povijesti istaknuti mogućnost da je unatoč svim izgledima moguće obraniti Split od Osmanlija.

​

Zašto je Marulić htio napisati Juditu i koje mu je bilo nadahnuće?

Marulić nije samo htio napisati djelo kojem će podići moral sugrađana, nego je htio napisati i djelo čitljivo višoj klasi. Također je htio podsjetiti i na kršćanski pristup spolnosti, važnosti predbračne čistoće čistoga života i otvorenost u novom životu. Marulić svoj uzor ne pronalazi u književnosti srednjega vijeka nego već u antičkoj književnosti, ali s kršćanskim elementima. Istovremeno je nasljedovatelj antičke poetičke baštine. Djelo je počeo pisati u korizmenim danima, kada je u svom pismu oslovljenom na Don Dujma, napisao nadahnuće za svoj libar (knjigu) dobio „prevrćući knjige Staroga zavjeta“. Kako je i sam napisao u uvodniku izvornoga izdanja, namjerio se na knjigu o Juditi, gdje mu se svidjela biblijska pripovijest o hrabroj udovici Juditi i „preoholom Holofernu, koja ubivši ga, oslobodi svu izraelsku zemlju od pogibelji koje se već bijaše nadvila.“ Marulić je također napisao na početku djela da je djelo pisano od „utjelovljenja Isuskristova“.  Marulić je također napisao i datum kada je napisano djelo. To je pisalo ovako: „Godine prve nakon tisuću i petstote, dvadeset i drugoga dana mjeseca travnja, u Splitu gradu…“ što odgovara 22. travnju 1501. godine, no i dalje se neki povjesničari ne slažu da je 22. travnja 1501. godine uistinu pravi nadnevak završetka djela.

​

Samo djelo:

U srednjem dijelu uvodnika Marulić odmah daje opis vremena u kojem se djelo odvija, povijesno potkrepljen i stilski dorađen kako bi uveo čitatelja u djelo, ali ujedno je dao i uvid u povijest naroda Bliskog Istoka u vrijeme 6. stoljeća prije Krista. Djelo se sastoje od šest libra. Judita ne samo da je najznačajnije djelo Marka Marulića nego je i najznačajnije djelo hrvatske humanističke i renesansne  književnosti. Osim u Hrvatskoj, bilo je priznato u cijeloj Europi kao ekvivalent Shakespeareovim ili Danteovim djelima. Obilježava početak hrvatske umjetničke književnosti jer je  na hrvatskome jeziku, na splitskoj čakavštini toga vremena uspio ostvariti epski književni oblik kakvi su talijanski, francuski i  španjolski humanisti pisali pretežito na latinskom te je zato Marko Marulić nazvan ocem hrvatske književnosti. Objavivši Juditu Marulić je potaknuo širenje hrvatske kulture i širenje hrvatskih domoljubnih misli i osviještenje pripadnosti hrvatskome narodu na hrvatskom jeziku. Budući da je Judita u cijelosti napisana na hrvatskome jeziku Marku Marulić je u cijelosti zavrijedio naslov „otac hrvatske književnosti“.

​

Kratki sažetak

Prvo libro:

Prvo pjevanje započinje uvodom u kojem se opisuje grad Ekbatan koji je sazidao kralj Arfaksad. Grad je bio oličenje njegove moći. No, mnogi su bili zavidni na njegovu moć, kao što je bio Nabukodonosor. U sukobu kod Eufrata između Arfaksada i Nabukodonosora, pobjeđuje Nabukodonosor. Nagradio je sve one koji su se borili za njega i poslao u sve okolne zemlje glasnike s porukom da mu se imaju pokloniti ili će biti osvojeni. Mnogo zemalja ga je ismijalo, na što se on zaklinje svojim prijestoljem da će ih sve pokoriti. Holofernu daje zadaću da zapovijeda vojskom i krene na zapad kako bi pokorio nedostojnike.

​

Drugo libro:

Holofern prelazi s vojskom u Asiriju gdje nemilosrdno pokorava sve one koji mu se odupiru. Ostale koji se ne opiru podvlašćuje bez nasilja. No, Elaikim, židovski svećenik, narodima piše pisma da se bore i čuvaju Jeruzalem, napominje im da je spas u vjeri i molitvi Bogu. Kada Holofern saznaje za ta pisma razljuti se jer iz njih je jasno da se Židovi spremaju na otpor. Jedan od njegovih vojnika po imenu Akior, pokušava mu pojasniti kako židovski narod ima jednog Boga i da je u bitkama on uvijek uz njih, a da porazi moraju biti u božjoj nemilosti. Vojnicima Akiorove riječi nisu milo sjele.

​

Treće libro:

Da bi se osvetili, Akiora svežu njegovi suborci za drvo ispred Betulije nadajući se kako će ga stanovnici smaknuti, no kako je Akior vjernik u židovskog Boga oni ga poštede i prirede mu gozbu. Holofern napada grad, a stanovnici njegovu vojsku zasipaju kamenjem sa zidina. Holofern prekida dotok vode u grad i pokušava ih iscrpiti. Nakon 20 dana zavladala je žeđ u gradu i počinju se javljati građani da se pregovara o predaji. No, Ozij moli građane da se strpe još nekoliko dana kako bi im Bog poslao pomoć. Među stanovnicima je bila i Judita, naročite fizičke ljepote, udovica je i živi čestito i mnogo se moli Bogu, posti, daje milostinju jer je bila blažena s mnogo imovine. Muž joj je umro pod suncem prije nekoliko godina, a od tada živi sa svojom sluškinjom Abrom. Judita je nesretna jer su Židovi lagano pribjegli rješenju da se predaju u nedaći. Obraća se ljudima i zaziva Abrahama, Izaka i Jakova, i navodi da će ih Bog spasiti ako budu ustrajni i ne iskušavaju ga. Juditina vjera u Boga je čista i nepokolebljiva. Kaže im da će sa svojom sluškinjom u noći izaći iz grada i neka se svi mole za Božju pomoć dok se one ne vrate.

​

Četvrto libro:

Judita se priprema zavesti Holoferna. Uredila se poput prelijepe mlade žene koja odiše mladenačkom ljubavi. Božji dar Juditi bila je privlačnost kojoj nitko nije mogao odoljeti. Prije polaska Holofernovom taboru, Judita si priprema objed od kruha, sira, vina, ulja i prge. Svi stanovnici mole se za njen uspjeh kako Judita sve više odmiče od grada. Pod izlikom da bježi iz grada te da želi pomoći Holofernu kako da brzo osvoji grad i bez puno žrtava, ulazi u neprijateljski tabor. Ubrzo mu Judita svojom privlačnošću pomuti razum.

​

Peto libro:

Judita jede svoj objed koji je pripremila, a ne hranu Holoferna. Holofern joj daje slobodu kretanja kroz Tabor kroz puna tri dana, a četvrti dan Holofern priređuje gozbu i šalje joj slugu Bagou da joj priopći kako Holofern zahtijeva da se ona useli njemu, no ona to hladno odbija, ali ipak svrati na večeru. Na večeri, napije Holoferna i on pada u san potpuno pijan. Moli se sa Abrom Bogu, i zakolje Holoferna, odsječe mu glavu i odnosi je nazad u Betuliju. Građani slave, zahvaljuju Bogu i Juditi. Holofernovi vojnici otkrivaju njegovo tijelo, vidjevši njegovu glavu na zidinama grada bježe u panici i strahu.

​

Šesto libro:

U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Holofernove vojske. Opisuje i dolazak popa Elijakima sa svojim popovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više udavala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.

​

Glavni likovi:

Judita:

Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Vidjevši da je pred Izraelom još jedna kušnja u kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti nešto što bi bez Božje pomoći bilo nemoguće. Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode među neprijatelje. Da Bog nije bio na njenoj strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ona, vođena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila je svu svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom dužnošću. Spasila je svoj narod žrtvujući svoj život čime je dokazala da je vrlo požrtvovna.

​

Holofern:

Holofern, u nekim izvorima i Holoferno, babilonski vojskovođa, često naslovljen s "vojvoda“. Nakon što je Nabukodonosor osvojio Ninivu i pokorio Medijce, poslao je glasnike u sve gradove graničnih država o mogućnosti predaje. Nakon što su oni to složno odbili smatrajući da je posrijedi šala, imenuje Holoferna vođom vojne u zapadne zemlje.

​

Stilske značajke:

Judita je kršćanski ep u kojem je Marulić oblikovao biblijski predložak obogaćujući ga vlastitim komentarima i pjesničkim uresima. Budući da se u djelu u podjednakoj mjeri javljaju elementi klasičnog pjesništva i kršćanske književnosti, djelo je ujedno i humanističkoga i renesansnoga karaktera. Uz klasičnu sveprisutnu poeziju, Judita je puna biblijskih motiva. Od samoga početka Marulić ističe pobožnost glavne junakinje. Marulić je htio u prenesenome značenju Hrvatima iskazati hrvatsku vjernost Katoličkoj Crkvi. Judita svoj naum predaje u Božje ruke, a Marulić joj pripisuje po njemu dvije najveće duhovne osobine koja osoba može imati: pobožnost i bogobojaznost.

​

Poruka cijeloga epa:

Glavna poruka djela proizlazi iz sukoba glavnih likova: Judite i Holoferna. Njihove suprotnosti i različitosti predstavljaju pobjedu nad ropstvom. Marulić je namjerno istaknuo poruku pobjede nad ropstvom jer su se Splićani bojali dugoročnog i mukotrpnog ropstva pod osmanlijskom vlasti. Time je i Marulić naglasio da su okupatori (u ovome slučaju Osmanlije) zli, oholi i pohlepni, a branitelji slobode svoje zemlje dobri, hrabri, nikada ne odustaju, spremni su umrijeti za slobodu svoje zemlje i slobodu svojih obitelji te su skromni.

Marulić je prikazao Hrvate u ulozi Židova koji se bore za svoju neovisnost protiv okupatora (napadača zemlje) u Asiriji i time istaknuo da ako mogu Židovi u Asiriji pobijediti brojčano jačeg neprijatelja zašto onda ne bi mogli i Hrvati u Europi.

​

Nešto malo o Marku Maruliću:

Marko Marulić rođen je 18. kolovoza 1450. godine u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. nazivala i Pecenić ili Pečenić. Umro je 5. siječnja 1524. godine u Splitu. Umro je u 74. godini života. Za vrijeme 16. stoljeća imati 74 godine bilo je skoro pa nemoguće što ga čini jednim od najstarijih Splićana u njegovome vremenu. Iako je većinu svojih djela napisao na latinskome jeziku ostavio je trag i u hrvatskoj književnosti.

Jedna od važnijih i poznatijih djela Marka Marulića su osim Judite De institutione bene vivendi i Molitva suprotiva Turkom.