Ušla sam u sobu. Čini mi se da se moje prijateljice još uvijek svađaju. Upitala sam ih: ,,O čemu raspravljate?" Obje me pogledaju vrlo osornim pogledom: ,,O tome čini li odijelo čovjeka?", odgovori mi jedna. Malo sam više razmišljala o toj temi pa sam se dosjetila: ,,Mogla bih pisati o tome!"

       Čini li odijelo čovjeka? To je zanimljivo pitanje. Posebno je zanimljiva činjenica da to pitanje zahtijeva vrlo dugačak odgovor, ali radi se o tako jednostavnoj stvari. Vjerojatno ste već čuli za onu staru, ali mudru izreku koja glasi: ,,Nemojte suditi knjigu po koricama." To je izreka koja se godinama prenosi s generacije na generaciju, s koljena na koljeno. Točno se sjećam dana kada mi je majka objasnila tu izreku. ,,Vidiš li ovu jabuku?'', upitala je. ,,Izvana izgleda kao najljepša, najzdravija te svježa jabuka. Kada ju prerežeš i okusiš, vidjet ćeš kako je samo kisela i gorka. Suprotno može biti i s jabukom koja izgleda gnjilo i ružno.''. Mislim da se ta izreka može itekako vidjeti na ljudima. Ako vidimo prosjaka u dronjcima, vjerojatno ćemo pomisliti kako je grozan i pohlepan, ali, po mom mišljenju, ne bismo trebali nekog osuđivati po njegovoj odjeći, baš kao ni knjigu po koricama. Trebali bismo dobro upoznati nekoga pa tek onda izgraditi neke presude. Knjiga može imati loše oslikane korice, grozan naslov, ali važno je ono što je unutra. 

    Mi ljudi smo kao puževi. Možete nas suditi po našoj kućici, ali trebate nas prvo dobro upoznati i steći naše povjerenje. Ako ste stekli naše povjerenje, onda ćemo, možda, pokazati našu glavu, tj. osobnost.

​

​

                                                                                    Eva J., 6.a