Nekoć davno djevojčice su slušale razne priče o vilama i njihovim čarolijama. Zato je jedna djevojčica pošla na livadu tražiti vile. 

I tako, sjede ona na malo brdašce i usnu gledajući zalazak sunca. Kada se probudi, ugleda male vile kako skakuću po cvijeću i igraju se s bubamarama. Vile su shvatile da se djevojčica probudila te sve pobjegnu, osim jedne kojoj se kosa boje zlaćanog sunca zapetljala u grm. 

Djevojčica joj odluči pomoći, no vila joj zaprijeti smrću ako prekine ijednu vlas. Mučila se i mučila, te nekako skoro uspjela, ali ostala je jedna vlas koja se toliko zapetljala za jednu grančicu, da nije bilo druge nego je počupati. No, djevojčica to nije htjela učiniti jer ako počupa ijednu vlas, umrijet će.  

Slučajno povuče vlas te ona puče. Vila se okrene i pogleda je mrkim pogledam kao suton. No… 

Odjednom vila prasne u smijeh od izraza lica djevojčice i reče: „Šala mala!“ Kada je vila rekla da će je kazniti smrću, šalila se. Jer iako su vile čarobne i imaju skrivene moći, od jedne vlasi manje ili više ništa se neće dogoditi, zasad. 

​

​

Laura, 6. a