Kada i kako ste saznali da imate dijabetes?

Dijabetes mi je dijagnosticiran 2005. godine, i to 6 dana prije mojeg 12-og rođendana. Iako su drugi tada uvidjeli da sa mnom nešto nije u redu, mojoj obitelji i meni to je bio postupan dolazak signala koje nismo toliko primjećivali dok nismo saznali za to. Prijateljičina mama je jednom prilikom ukazala mojoj majci kako joj, za vrijeme mojeg boravka kod njih, nije žao što sam pojela cijeli frižider i probudila ju nekoliko puta s odlascima na WC usred noći, no moli nas da odemo na vađenje krvi. Prvi radni dan, "praznog želuca' i živčana zbog toga, otišla sam na vađenje krvi, pitajući pritom svoje roditelje 20 puta mogu li pojesti nešto. Sljedeći dan stigao je rezultat – glukoza na tašte: 18,6 mmol/L. Hitan odlazak u bolnicu Rebro prema preporuci doktorice opće prakse. Tamo novo vađenje krvi, šećer izmjeren na aparatiću me pozdravljao riječi 'HI' (inače skraćenica za riječ HIGH – u prijevodu visoko). Mjerenje iz vene, šećer 39 mmol/L te sam sljedeća 2 tjedna provela u bolničkom krevetu, upoznajući svojega novog prijatelja i nov način života.  Dakle, 12. rođendan provela sam u bolnici, a prijatelji iz 5. razreda došli su u bolnicu proslaviti sa mnom.

    Koji tip dijabetesa imate?

Dijagnosticiran mi je dijabetes mellitus tip 1, odnosno onaj dijabetes koji dobivaju mladi te moraju uzimati inzulin.

    Kako podnosite dijabetes?

Danas uz svu tehnologiju i mogućnosti koje imamo pred sobom, rekla bih jako dobro. Uvijek će biti dana kad nećemo biti zadovoljni svojim razinama glukoze, ali ono što je najbitnije jest da uvijek znamo u čemu smo pogriješili i pazimo da to spriječimo idući put. Važno je brinuti za svoje zdravlje, čak i kad nemamo dijabetes, no smatram kako je nas taj dijabetes zapravo samo ranije pripremio na zdrav i aktivan život te ga trebamo što prije prihvatiti i naučiti živjeti s njim.  Ako ništa drugo, prijatelji znaju da ja uvijek imam nešto slatko u torbi.

    Je li Vas u nečemu spriječio?

Zapravo i nije, sve što se dogodilo, bilo je s nekim razlogom - da budem bolja i ne dopustim da mi se to ponovno dogodi. Jednom sam 5 minuta prije nastupa na državnom natjecanju u sinkroniziranom plivanju ostavila svoju ekipu jer mi je zbog nervoze narasla razina glukoze u krvi te je moja trenerica smatrala da je bolje ne riskirati zdravlje. S jedne strane jako sam joj tada zamjerila jer nisam bila ja kriva, već moja nervoza, no s druge strane sam joj jako zahvalna. Upravo zbog toga počela sam s vježbama i pokušajima da nađem način kako spriječiti nervozu.

    Kako su treneri postupali prema Vama nakon oboljenja od dijabetesa?

Vjerujem da sam imala sreću što me moji treneri nisu diskriminirali zbog dijabetesa te su me prihvatili takvom kakva jesam. No, s druge strane smatram da su možda i moja energija i objašnjavanje trenerima uz pomoć roditelja doveli do toga da se u njima ne stvara strah, već samo malo brige i razumijevanja. 

    Utječe li dijabetes na Vaše treninge?

Ufff, naravno da je utjecao. Odlazak na treninge ponekada je bio prava muka. Često je moja volja za treningom bila pod velikim utjecajem trenutnog stanja glukoze u krvi. No, mislim da me to nikako nije sprječavalo da se potrudim i idući dan budem još bolja i još željnija treninga. Teško je bilo naći pravi balans kada pojesti i koliko grama ugljikohidrata i masti, kada zaustaviti dovod inzulina kako bi razina tijekom treninga bila što bolja te kako nakon treninga ne bih imala teške hiper- ili hipoglikemije. Nažalost, u to vrijeme nije postojao senzor za kontinuirano mjerenje glukoze, stoga je puno teže bilo pronaći balans. Danas pokušavam biti što aktivnija u svakom segmentu svog života te sa svim stečenim znanjem ne dopuštam dijabetesu da utječe na moje treninge!

    Kako okolina na treningu djeluje na Vas?

Moje cure su zakon! Uvijek se brinu i pitaju štomi treba, svih ovih godina dosta njih je i shvatilo kada se nešto događa i to prije nego shvatim sama pa uvijek slijedi naredba: 'Ines, izmjeri šećer!'.

U cijelom traženju dobrog balansa pomogli su mi i treneri i trenerice s kojima sam imala dogovor da mi barem 2 sata prije treninga jave koji nam je plan treninga danas, kako bih prema tome mogla namjestiti željenu razinu šećera. Ne znam koliko ste upućeni, no na glukozu u krvi ne utječe jednako  aerobni ili anaerobni trening. Aerobni trening poput plivanja, vožnje bicikla, trčanja, skakanja, planinarenja spušta šećer, dok anaerobni treninzi ili treninzi snage poput teretane, zgibova, sklekova, podižu šećer. Za osobe s dijabetesom preporuča se miješanje aerobne i anaerobne tjelovježbe. Konzultacije s trenerima jako su mi pomogle u tome kako mi ne bi prerano ili prekasno pala razina glukoze.

    Jeste li se bavili  još nekim sportom?

Jesam, otkad znam za sebe odlazim na bazen gdje sam izmijenila nekoliko sportova. Započela sam u plivačkom klubu jer je moj brat iz zdravstvenih razloga morao trenirati plivanje, a meni je bilo dosadno samo gledati kako se druga djeca kupaju, a ja ne. Tako sam sa svojih nepunih 6 godina uskočila u bazen i otada 'ne izlazim iz njega'. Na plivanju sam se zadržala 5 godina, zatim sam se prebacila na sinkronizirano plivanje u čijem periodu mi je dijagnosticiran dijabetes. Tamo sam također ostala 5 godina te ulaskom u stariji pubertet htjela sam prestati trenirati, no spletom okolnosti priključila sam se ženskoj vaterpolskoj ekipi i zaljubila se u taj sport.

Osim toga, aktivna sam na biciklu, pokušavam barem jednom mjesečno popesti se na Sljeme, a kako puno putujem, na putovanjima prijeđem oko 17 km pješice u danu. Na zadnjem putovanju u jednom danu prohodala sam punih 25km što je više od polumaratona, naravno sa stankama i redovitim mjerenjem glukoze.

    Kada ste se učlanili u Zagrebačko dijabetičko društvo (ZDD)?

Prije 4 godine počela sam aktivno se družiti s volonterima i zaposlenicima Zagrebačkog dijabetičkog društva, a da nisam ni znala u što se upuštam.

    Koja je Vaša uloga u ZDD-u?

Osobno bih svoju ulogu nazvala volonterskom, iako sam član Predsjedništva udruge te predstavnica Kluba mladih. Već tri godine okupljamo mlade osobe s dijabetesom, dijelimo svoje brige i iskustva, stječemo nova saznanja i degustiramo razne proizvode za koje govore da su pogodni za osobe s dijabetesom. Pomažem u organizaciji raznih događaja, a s obzirom da sam umjetnički tip, radim vizualne i grafičke pripreme za neke projekte Zagrebačkog dijabetičkog društva. Svojim doprinosom u Hrvatskoj, dobila sam i priliku postati Young leader in diabetes (YLD) na svjetskoj razini, koji svake dvije godine organizira Internacionalna dijabetička federacija (IDF) te ću u prosincu sudjelovati na Summit Training Camp za YLD u Busanu u Južnoj Koreji, čemu se jako veselim.

    Imate li neku poruku za osobe s dijabetesom?

Dijabetes nas ne sprječava ni u čemu, sve što drugi mogu bez njega, možemo i mi s njim! Dijabetes je naš prijatelj kojeg ćemo prihvatiti i ne dozvoliti mu da utječe na naše snove! Ja ću svoje snove ostvariti usprkos njemu, a to bih preporučila svima!

Imajte na umu i 'googlajte' ako treba imena svjetski poznatih ljudi koji su usprkos dijabetesu postigli ono što su željeli: Gary Hall (plivač s zlatnim olimpijskim medaljama), Ivan Marcelić (vaterpolist sa svjetskim zlatom), Team NovoNordisk (tim biciklista), Halle Berry (glumica), Nick Jonas (pjevač)…

 

Dragi čitatelji, nadam se da se i vama svidjela moja draga novootkrivena prijateljica Ines te da ćete njene savjete rado poslušati i primijeniti u svome životu bili dijabetičari ili ne. Sanjajte svoje snove, radite na njima da ih ostvarite i imajte koju dekstrozu uz sebe, jer nikad ne znate kada će nekome do vas zatrebati.

​

Petar V. 7.b