Bilo je to jednoga dana. Starija sam, pa sam to prošla, ali jedan dječak nije. Bilo je to na Valentinovo. Bilo je jutro. Baka je svog unuka probudila ranije da ga pripremi za školu, da  bude lijep za svoju simpatiju. Kada se spremio, baka mu je rekla: ,,Znaš, dragi moj, tvoja simpatija te neće samo primijetiti po izgledu, nego po djelima”. Dječak se zapita i krene u školu.

   Kada je došao, sa smiješkom priđe simpatiji. Htio ju je nešto pitati, ali baš je zvonilo. Sjeo je u svoju klupu i sve o čemu je razmišljao bila je ona. Imala je prekrasnu smeđu kosu lijepe smeđe oči i uvijek bi ga sa smiješkom gledala. Cijeli veliki odmor on je proveo pišući joj pjesmu. Svi su ušli u razred,a on je spremio poruku. Bilo je vrijeme za davanje poklona, ali odjednom, njegove poruke nema. Njegov prijatelj ju je uzeo. Prije nekoliko tjedana izbila je velika svađa između njih dvoje,ali to sad nije tema. Naš dječak je znao tko je uzeo pismo i nesretno ga je gledao koji trenutak,ali čudo on nije uzeo poruku.

   Nakon škole, dječak je došao profesorici i upitao ju je li vidjela možda njegovo pismo za njegovu simpatiju. Profesorica se nasmijala i rekla: ,,Oprosti mi molim te tvoje je pismo ispalo iz torbe i ja sam ga pročitala. Vidjela sam puuuno pravopisnih grešaka, mislila sam ti reći, ali sam zaboravila. Oprosti.". Dječak umjesto dao je tužno oprostio profesorici, on sa smiješkom zahvali. Mislim, za njega bi to bila sramota. Njegova simpatija je bila najbolja u hrvatskom, u cijelom razredu. Bio je jako zahvalan. Slijedeći dan donio joj je pismo s kojim mu je profesorica pomogla. Kad je došao do nje i dao joj pismo, ona se začudila, zašto baš danas. Kada joj je sve ispričao, ona se počela smijati. ,,Nadam se da se ne ljutiš”, rekao joj je, a ona je sa smiješkom rekla: ,,Nikako.” i poljubila ga u obraz… Znate kako u crtićima polete nakon poljupca, pa tako je i on, skoro.

   Od tada je prošlo mnogo godina… Sad imaju dvoje djece i sigurno se više ni ne sjeća tog dana. Ali kako ga se ja sjećam? Pa ja sam bila ona, da ja, tko bi rekao? Život ide dalje, a i ja sam krenula s njim.

 

Sara S., 5.b