PRIČA JEDNE RIJEKE
Povodom Svjetskog dana voda ( 22. ožujka ) naš 3.a je napisao kreativne sastavke o rijeci. Ako pročitate sastavke, sigurni smo da će vam se svidjeti:
Ja sam rijeka. Volim teči posvuda. Izvirem iz jedne stijene i ulijevam se u veliko Jadransko more. U meni živi mnogo riba i biljaka. Mnoge patke plivaju po meni. Imam i prijatelj potoka. On se ulijeva u mene sa SJEVEROISTOČNE strane. Volim se igrati s njim. Tata mi je Jadransko more. Najdraže godišnje doba mi je proljeće zato što ima puno boja, biljaka i životinja. Zima, ona je jednostavno previše bijela. A ljeto, kada se svi kupaju u meni!!! Kišurina, oprostite jesenske kiše, padaju na sve strane. Lijepa sam, a kad dođe kiša i lišće, uništi mi ljepotu. Dakle, sada je proljeće. Životinje piju vodu iz mene, a to je toliko škakljivo. Ljudi ponekad bacaju smeće u mene pa ribe ugibaju. Najviše smeća baci se ljeti!!! Neki dobri ljudi se brinu za moju čistoću pa me to uvijek razvedri!!!! Ja volim biti rijeka!!!!!
Nela H.
Zovem se Korana, pardon rijeka Korana. Izvirem na jednoj planini pa se zna dogoditi da se zamrznem. Ali, to se dogodi jako rijetko. Volim sva godišnja doba. Proljeće mi je najdraže. Tada ptice cvrkuću, na svijet dolaze mlade životinje... Tečem pokraj jedne farme pa viđam i mladu ždrijebad, telad i janjad. U proljeće me sunce obasjava u raznim bojama, male ribe odlaze sa mrestilišta, tečem brže nego ikad, a što je najbolje, utočište sam na zaštićenoj vidri i riječnom raku hlapu. Voli me i pastrva zbog mojih slapića. Tečem jako daleklo. Prolazim kroz vodenu šumu. Pitate li se zašto se zove ,,vodena'' šuma? Zove se tako jer drveće koje čini šumu, raste iz vode. Prolazim normalnim hrastovim šumama i viđam gljive, lisice, lasice, srne, razne ptice... Znate li za somove duge 2 m i 50 cm? Imam jednog takvog u sebi. On gospodari svim ribama u meni. Kad sve pogledam i vidim svo to bogatstvo, uvijek se pitam: planeta ili plastika? Biram planet, ali ja tu ništa ne mogu. Nadam se da će i ljudi odabrati planetu i pobrinuti se za očuvanje prirode, mene i svih drugih rijeka na planetu Zemlji.
Katja C.
Jedna je rijeka putovala brzo. Bila je tužna jer je bila sama i tada je počela njena priča. Bilo je rano sunčano jutro, a moj izvor pokraj brežuljka se slijevao u vodopad, a vodopad se slijevao u mene. Ja sam tekla puna malih bića, ali su me izbjegavali, ne znam zašto. Odlučila sam to promijeniti, pošto niti sama nisam znala tko živi, pomislila sam ovo će biti avantura. I tako sam zaronila u taj prekrasan podvodni svijet prepuna raznim bićima i obasjan sunčevim zrakama. To je bila čarolija. Upoznala sam taj živi svijet koji živi u meni! Od riba pa do školjki, riječnih rakova i vidri, ali to nije sve. Upoznala sam razne biljke, ali ne samo u sebi nego i na obali. Te biljke u meni su: vodena kuga, mahovina i krocanj, a na obali to su: trska, šaš, rogoz. Vidjela sam i drveće: vrbu, topolu i johu. Sad imam puno prijatelja i sad sam sretna! Nadam se da će tako i ostati!!!
Pavla P.