Bila je srijeda. Nastava je završila. Kada sam izašla kroz vrata škole vidjela sam da me tamo čeka moj brat Saša. Hodajući kroz snijeg brat me podsjetio da je uskoro Božić i da bih trebala nešto zaželjeti.

Kad smo došli kući dočekala nas je mama. Pozdravila nas je i u isto vrijeme servirala restani krumpir u nape tanjure. Nakon što sam pojela nastavila sam razmišljati o onom što mi je brat rekao. Dani su prolazili i ja sam konačno nešto smislila! Moj tata je umro kad sam bila mala, zato ga se ne sjećam. Ono što želim je barem mali pogled, sitno sjećanje na njega. Da, to je bila moja želja. Badnjak je došao. Rodbina se okupila. Nadala sam se da će se moja želja ostvariti, ali sve što sam dobila bile su lutke, haljine i drugi predmeti. Odustala sam od svoje želje.

Nakon božićnih praznika bila sam na putu prema školi. Imala sam osjećaj da me netko gleda. Okrenula sam se i vidjela čovjeka s crnim šeširom. Pokrio je šeširom lice i nestao.

 

Stela Ć., 5.c