Uoči Božića, na Badnjak, sva su stabla bila okićena i puna nade, vjere, ljubavi i ufanja, a samo je jedan bor bio neokićen. Bio je to bor u centru grada. Trebao je svijetliti jače od svih i trebao je biti ljepši od svih, no, kako je bio pun mržnje i nikog nije volio, bilo je nemoguće da ikada zasvijetli i da bude najljepši bor. Četiri svijeće gledale su kroz prozor koji se nalazio tik do neokićenog bora. Sve svijeće u isti glas rekoše: ,,Zdravo! Možemo li ti pokloniti četiri dara?''. ,,Ne, ne trebam ni vas, ni prokleti Božić!'', ljutito odgovori bor. Na to dođu dvije svijeće i rekoše:,,Poklanjamo ti ufanje i vjeru, da u Boga možeš vjerovati i da vjeruješ u Božić jer mi smo Vjera i Ufanje.''. Bor na to ništa ne reče. No puhao je i puhao te ugasio Ufanje i Vjeru. Na to kaže Ljubav: ,,Zao si i bezobrazan, stoga ti želim pokloniti ljubav dok u tvoje srce ne uđe Bog, da ne mržiš nikoga i da možeš voljeti jer ja sam Ljubav.''. Bor se na to nije ni obazirao te je samo puhnu i ugasio Ljubav. Na to četvrta svijeća, Nada, kaže: ,,Nadala sam se da ću ti pomoći, htjela sam ti pokloniti nadu da uvijek uza sebe imaš nadu, ali ti si samo beskorisni bor, ne zaslužuješ ni darove ni slaviti Božić!". U taj čas mala svijeća Nada počela je plakati i ugasila se. Njene su suzice kapale i kapale te se iz jedne suze koja je pala na bor stvorio mali poklon. Otvorio ga je bor, a u njemu je bio vosak s natpisom ,,Sretan ti Božić! Ufanje, Vjera, Ljubav i Nada tvoje male svjećice.''. Te riječi nitko nikada nije rekao boru. U njemu je njegovo srce plakalo i odjednom je shvatio koliko je zapravo bio loš. U njemu su tada zasjale ufanje, vjera, ljubav i nada te je pred cijelim gradom rekao: ,,Oprostite mi, moje male svjećice, primio bih, ako mi dopuštate, vaše darove, molim vas!". Tad su se upalile svjećice, a na njemu su zasjale lampice te je blještio. ,,Dođite na moje grane, ja vas volim!", uzviknuo je bor. Tada su sve četiri svjećice skočile na njega i bor je sjajio, a to se vidjelo iz svemira. Vidjelo se tko u sebi ima nadu, ufanje, vjeru i ljubav.

​

                                                                                                              Marija, 5.b