Mali princ je lektira koja me se posebno dojmila, ne samo zbog predivnih citata nego zato što u sebi prepoznajem malog princa. Zašto?

   Ja, isto kao i mali princ, poput djeteta gledam na svijet odraslih te mi se čini da je većina njih usamljena na svom planetu. Mali princ luta po asteroidima te nitko od ljudi koje je susreo ne želi proširiti svoje vidike, nego su svi ograničeni na sebe. No, postoji i nažigač koji izvršava svoju dužnost koliko god bila besmislena. On bi malom princu mogao biti prijatelj, ali njegov je svijet premalen. Isto tako i ja često upoznajem neke ljude koji misle samo na sebe ili se prave da su nešto što nisu. Susrela sam se i s nažigačem, zapravo osobom koja, isto kao i nažigač, živi kako bi obavljala svoju dužnost, bolje rečeno preživljava. Treba živjeti život, otkriti nešto novo, a ne samo preživljavati. No, ni mali princ nije savršen jer je napustio svoj planet zbog ruže, zapravo napustio je svoj planet jer nije znao što znači voljeti. Zato i dolazi na Zemlju te na kraju sve nauči od lisca, a ne od čovjeka. Kada spozna značenje prijatelja i ljubavi, mali princ umire jer je to jedini način da se vrati svojoj ruži. Tako i ja moram shvatiti značenje ljubavi, pravog prijateljstva te da mi neke stvari i osobe toliko znače jer sam na njih utrošila svoje vrijeme i pažnju. A baš kao i mali princ onda moram odrasti.

   Dat ću sve od sebe da ne budem sama na svojem planetu, nego da otvorim srce novim ljudima i spoznajama. Ljudi bi trebali biti poput zvijezda na zvjezdanom nebu jer što ih je više, jače će sjajiti.

​

Ema, 8. a