Sreća je nešto o čemu mogu govoriti satima, ali prvo ću Vam ispričati priču o jednom čovjeku.

On je stalno govorio da će biti sretan. Kada je bio u školi  rekao je „kada završim školu bit ću sretan!“. Završio je školu, ali nije bio sretan. Ponovno je mislio: „kada se zaposlim, bit ću sretan!“.

Našao je posao, ali i dalje nije bio sretan, pa je ponovno mislio: „U redu! Kada se oženim, dobijem djecu i riješim to, onda ću biti sretan!“

Oženio se predivnom ženom, dobio kćerku i sina, a s godinama se umorio čekajući sreću. Ostario je, počeo ići u crkvu i moliti se, mislio je „kada umrem bit ću sretan!“

 

Priča o ovom čovjeku je tragična, ali što je još tragičnije je to što mi svi ovako isto mislimo.

Osoba koja sjedi pored tebe može tako govoriti „onda ću biti sretan….“

Ono što pokušavam reći je da završiti školu, imati posao ili normalan život te ne čini sretnim.

Biti sa svojim prijateljima, voljeti svoju obitelj je sreća, a ne stalno iščekivanje.

Ono za čime bi trebali žudjeti u životu nalazi se u naslovu!

​

Luka B.