top of page

Kada bih ja bila ravnateljica...

    Izvlačenje je. Jako sam nervozna i nestrpljiva. U mojoj su školi odlučili da učenik ili učenica može biti ravnatelj ili ravnateljica na jedan dan. Jako želim biti ravnateljica na jedan dan, no male su šanse.

Zadnja sam stavila papirić u kolo. „Izvlačenje je“ rekla je pedagoginja. Joj! Sad su vrtjeli kolo i sada će izvlačiti ravnatelj. „Pobjednik je…Sara Čolaković“. To! Ja sam sutra ravnateljica!

    Danas nisam više učenica, već ravnateljica. Danas sam morala doći ranije u školu, u 6.30. No, poslala sam ravnatelju e-mail da je danas škola u 9h. U 8.30 se otvaraju vrata škole. Obavijest su stavili na stranicu škole, obavijestili roditelje i zalijepili na vrata škole. Svi kad su ulazili u školu, i mene vidjeli, govorili su; „Najbolja si.“ „Već mi se ova ravnateljica sviđa“ i „Da je bar ovako svaki dan“. Zatim sam brzo otrčala do kuharica i rekla: „Danas će biti više hrane za mliječni. Imati ćemo švedski stol i svi smiju uzeti hranu. Bilo da idu na mliječni ili ne.“ (….)

Zvonilo je zvono za veliki odmor. Svi su otišli do blagovaonice. Tamo su bili svi profesori i donosili hranu svome razredu: muffine, sendviče, krafne (američke), voće (jabuke, banane, mandarine), vafle (dolazili su sa linoladom), vodu i sokove i pite od jabuka. Profesori su ušutkavali svoje razrede i počela je predstava. Danas je nastupala engleska dramska. Svaki bi tjedan jedan dan gledali filmove ili predstave. Učenici bi dobili papire gdje bi zapisali što žele gledati, ali film ne smije biti duži od 45 minuta jer bi se veliki odmor produljio na 45 minuta. „Ali drugašići i prvašići baš i ne razumiju engleski“, rekla je jedna učiteljica.

„Zato ima dosta mimike i rekvizita. Djeci damo pet slika i napisane riječi i njihov je zadatak otkriti što ta riječ znači i tako uče engleski.“ rekla sam i otišla.

Pitala sam svoga razrednika, oprostite, svog kolegu, nakon predstave: „Koji su učenici izvrsni u likovnom?“. Razrednik, oprostite, kolega, naveo je neka imena i potražila sam te učenike. Dovela sam ih ispred škole i zadala im zadatak. „Cijelu školu izvana i malo iznutra uljepšat ćete sa svojim ilustracijama. „ A s čim?“ upitao je jedan sedmaš. „Ovim kistovima i bojama.“ „A, što trebamo nacrtati?“ upitala je jedna osmašica“. „Ono što volite, što vas veseli i takve stvari“. „Imate 45 minuta“.

    Dok su oni crtali, otišla sam s fotoaparatom i fotografirala u svakoj učionici što rade. Bilo je dosta zanimljivih slika. Kasnije ćemo ih zalijepiti po školi i nazvati te slike „Što se događa u razredu?“. Kada sam dolazila po učenike imala sam što za vidjeti: „Ovo… je… prekrasno!“ rekla sam. To je bilo to od današnjeg dana ravnateljice. Bilo je zabavno, no hoće li se svidjeti ravnatelju - ne znam. Ako se ne uzmu neke stvari za stalno, to nije bitno. Bitno je da sam se zabavila i da škola može biti lijepo mjesto.

Sara Č., 5.c

bottom of page