Jesen

Ljeto je nazvalo jesen i reklo da su njeni praznici završili i da mora zauzeti njeno mjesto.

Jesen je brzo uzela kovčeg i u njega stavila lišće, kišu, kistove, jesenske plodove i krenula na put.

Prvo je otišla u šumu i prosula po tlu lješnjake, kestene i  žirove. Pozdravljala je redom životinje koje je sretala po putu.

Zatim je krenula u park. Išla je od stabla do stabla bojeći  listove njenim najdražim bojama: crvenom, narančastom, žutom i smeđom. Slušala je lagani vjetrić koji je nosio lišće na desnu pa na lijevu stranu.

Krenula je do grada. U gradu je bilo sunčano pa je jesen odlučila spustiti kišu. Nebo se odmah naoblačilo. Ljudi su počeli trčati i vaditi kišobrane iz torba, a jesen je sa smiješkom na licu odlutala do voćnjaka. Bilo je puno voća. Sve voće skinula je s voćaka. Nekoliko je voća pojela, a ostalo je ostavila na tlu. Pozvala je berače. Oni su sve pokupili i pospremili.

Jesen je otišla i do igrališta i ugledala djecu u igri. Pridružila im se. I tako iz dana u dan.

Volim jesen jer volim kada padaju kiša i lišće. Volim ići ujesen u vinograd brati grožđe. Jesen je šarena, lijepa i moje je najdraže godišnje doba.

                                                                                                                                       Maja,  4. c