Prije su ljudi mislili da možemo biti ovisni samo o pshoaktivnim tvarima poput heroina ili alkohola, ali došlo je novo doba u kojemu više ništa nije isto. Ljudi su sami izumili novu vrstu ovisnosti bez da su toga možda i svijesni. Ne možemo živjeti bez društvenih mreža. Pogotovo mi tinejdžeri koji smo i dalje u razvoju i pokušavamo pronaći sebe. Svi mi mislimo da imamo priliku napraviti neku bolju sliku o sebi kad nas ljudi preko društvenih mreža samo površno gledaju. Nikoga nije briga za naše lažne živote preko socijalnih mreža. Sami sebe lažemo kako je to samo zabava, ali to nije tako. Uvjeravamo se kako ležimo doma i gledamo druge ljude koji su zanimljiviji od nas, ali su oni jednako bijedni. Mislimo da nam je dosadno, ali smo zapravo mi ti koji su dosadni. Ne mogu baš objasniti, ali ne znam ni želim li. 

    Internet je postao dio naše svakodnevnice i svi rado koristimo njegovu dobrobit, od traženja informacija, pregledavanja društvenih mreža do objavljivanja slika i raznih sadržaja. Potpunu kontrolu nad svojim ponašanjem i vremenom koje posvećujemo virtualnom svijetu imamo ako korištenje interneta ima jasan cilj i svrhu i možemo ga napustit svakom trenutku. Ako osoba većinu svog vremena provodi na internetu stalno provjeravajući društvene mreže i online sadržaje i nerijetko, umjesto izlaska van, odabire ostanak kod kuće živeći život putem socijalnih mreža, razvija se ovisnost. To nije u redu jer djeca od sve mlađe i mlađe dobi kreću nekontrolirano rabiti internet što može završiti veoma opasno. 

    Društvene mreže su zapravo ozbiljna odgovornost jer što god da jednom završi na internetu, zauvijek će tamo ostati. Osim što smatram da je sve to skupa naprosto tužno, smatram da internet nije zabava. To je ovisnost.

​

​

Dora G., 7.b